Ona je bila sve samo ne lijena. Krhka ženica od pedesetak kila, uvijek lijepo uređene frizure. “Sigurno je bila lijepa kad je bila djevojka”, pomislila sam kad sam je prvi put upoznala.
No, njezine tople oči odražavale su tugu. Trpila je muževu nasilnu narav. Nije ju tukao, samo joj se ponekad obraćao grubo. Nije ni on bio loš, samo, eto, spletom okolnosti, nije znao kontrolirati svoju naglu narav, pa bi, zbog nezadovoljstva poslom i vječnog nedostatka novca, planuo kod kuće. Uostalom, uvijek bi svađa krenula zbog trošenja novca, pa bi se raspravljalo tko koliko zarađuje, a tko koliko troši.
Ona je radila kao kuharica, iako je jedno vrijeme bila bez posla. Tada su zapravo, i svađe bile najčešće. Prijetila je da će otići i ostaviti ga, ali to nikad nije učinila. Voljela ga je.
Jednom smo otišli na rođendan kod njih. Bez obzira što smo različitog obrazovanja, interesa i intelektualnih sklonosti. Djeca nam se druže, odlučili smo se družiti i mi.
„Dobro došli!“, toplo nas je pozdravila, izljubila i izgrlila. „Zaista lijep doček“, pomislih. Sjeli smo za stol, kava je već bila spremna. Sjećam se, torta je bila posebno fina, počastili su nas zaista lijepo. Razgovor je tekao u opuštenom tonu, a kako drugačije i može biti u jednom ugodnom i pamentnom društvu. Red politike, red razgovora o djeci, red razgovora o ljubimcima, red razgovora o kuhanju, na koje se ona stalno vraćala. Logično, rekli bi, kad kuha, voli svoj posao. No, pitanje je je li doista tako. Je li njen izbor zapravo uvjetovan time što, tradicionalno, kuhaju žene? Nije voljela raditi u restoranu, više ju je privlačilo kuhanje po domovima za njegu bolesnika. Jer, posao je lakši.
„ Joj, bolje bi nam bilo da tu zbijamo šale, nego da pričamo o politici“, javila se u jednom trenutku, nastojeći skrenuti temu razgovora.
A onda je uslijedio šok. Muža mi ponudi pivom, a meni se obrati riječima: „Ti ćeš sok, zar ne“, ne ostavljajući mi zapravo izbor da odgovorim drugačije. Je li to zato što sam žena? Pogledam bolje, kad ono: sve žene za stolom piju sokove, muškarci pivo.
Odakle taj stav da samo muškarci mogu ispijati alkoholna pića? Kad bolje pogledaš i nije toliko čudno: bombardiraju nas reklamama u kojima u pivu redovito uživaju muškarci, dok su žene svedene na onu primitivnu doskočicu: „De, mala, donesi pivu!“
Iz te perspektive, jasno je i njeno odbijanje da priča o politici. Kao da još uvijek prevladava mišljenje da je aktivnost u javnom životu muška uloga, dok je za žene kuća. U društvu se zbijaju šale, po mogućnosti o muško ženskim odnosima. Muškarac u povijesti je lovac, vojnik, obrtnik, umjetnik, političar. Žena je doma. Usprkos jednoj Kleopatri, ili engleskim kraljicama, neke žene kod nas kao da su još uvijek zapele u pretpovijesti. U pretpovijesti u kojoj su se žene bavile sakupljanjem hrane, kuhanjem, travarenjem, izradom odjeće, nakita, posuđa i oruđa, podizanjem skloništa i brigom za djecu. Kasnije je ta uloga minorizirana, pa su tako nastale i sulude teorije da je muški lov u skupini zahtijevao dodatne vještine u komunikaciji i društvenoj organizaciji, te je tako poticao razvoj složnijih funkcija u mozgu.
Njezin suprug je pričao o tome kako u našoj zemlji fali željezara, da bi nam, kad bismo imali željezare, bilo sigurno bolje. Nisam se složila s njim. Lice mu je poprimilo mrki izgled. Nije ništa, međutim, rekao. Zašutio je i prešli smo na novu temu.
Povijest ženske potlačenosti kreće tek nakon prethistorije. U plemenu su, dakle, žene imale isuviše važnu ulogu, majke su se štovale kao božice.
Žene u Starom Rimu smatrane su pravno i poslovno nesposobnima, i stavljane su u istu kategoriju s robovima, maloumnicima i senilnim osobama. Katolička crkva u srednjem vijeku određuje ženama šutnju i potpunu podložnost muškarcu. One koje nisu šutjele, bile su kažnjavane. U Engleskoj su se takvima stavljale posebne brnjice, te bi ih onda s brnjicom na glavi, vodili na uzici po ulici. U boljoj poziciji bile su tek redovnice: bile su poslovne žene, liječnice, učiteljice, feudalke, proizvodile su hranu i rješavale sporove. U srednjem je vijeku započeo i progon vještica, koji je svoj vrhunac doživio u 16. i 17. stoljeću.
Ni industrijska revolucija nije donijela ništa dobro za žene – radile su više, za manju plaću, radile su i kod kuće, i u rudnicima.
Žene nisu imale niti velike koristi od dobivanja prava glasa u 20. stoljeću, jer, društveni stavovi i vrijednosti i dalje diskriminiraju žene. Niti deklaracije Ujedinjenih naroda ništa bitno ne mijenjaju. Žene danas čine trećinu prijavljene radne snage na svijetu, a za to primaju samo deset posto ukupnog svjetskog prihoda i vlasnice su jedan posto svjetskog posjeda. Bolje su plaćene samo u manekenstvu, i – prostituciji.
Rođendani. Hmm…da. Postoje dvije vrste rođendana: oni na kojima kao žena možeš popit pivo, i oni na kojima piješ sok.
Iva Kozarac
FOTO: Unsplash
