Istražili smo: tko su, zapravo, nasilnici

Istražili smo: tko su, zapravo, nasilnici

Nasilje i nasilnici preplavili su novine i portale proteklih dana. Javnost se često pita tko su, zapravo, nasilnici. Pritom, nerijetko, ljudi donose i sasvim pogrešne zaključke o tome kako se radi o duševnim bolesnicima. Istražili smo tko su, zapravo, nasilnici koji najčešće pune novinske stupce. 

Među „normalnima“ je više nasilja

Iako je među „normalnima“ znatno više nasilja, rašireno je mišljenje, da su u osnovi agresivnog ponašanja duševne bolesti i poremećaji. Što nije istina. Ističu to u svom članku  „Psihološko- psihijatrijski aspekt nasilja“ psihijatri, dr. Vlado Jukić i Aleksandar Savić. Iako, kažu, svako nasilje ima svoju psihološku dimenziju, to ne znači da svako nasilje ima i psihijatrijski aspekt. To bi, u protivnom, nasilnike vodilo ka ekskulpaciji, odnosno oslobođenju od odgovornosti.

Dakle, iako je opće rašireno mišljenje da su „pravi“ duševni bolesnici najčešći nasilnici, tome, tvrde Jukić i Savić, nije tako.

„Posebno nasilna kategorija osoba s psihičkim poremećajima (što znači da se ne radi o „pravim“ duševnim bolesnicima) su osobe s poremećajima ličnosti, posebno oni s disocijalnim, graničnim i paranoidnim poremećajem. S obzirom da je strukturu ličnosti u tih osoba teško promijeniti (iako na tome treba raditi), bolji način prevencije nasilja je educirati kako izbjeći ove osobe“, pišu Jukić i Savić.

Duševna bolest i pshihički poremećaj, odnosno poremećaj ličnosti, naime, nije isto.

Nasilnici su poremećeni

U poremećaje ličnosti spadaju: paranoidni, shizoidni, disocijalni, histrionski, anksiozni/izbjegavajući poremećaj ličnosti, emocionalno nezrela i ovisna ličnost te ostali specifični i neoznačeni poremećaji ličnost, miješani i ostali poremećaji ličnosti. U tu grupu spadaju i trajne promjene ličnosti koje se mogu pripisati oštećenju ili bolesti mozga, poremećaji navika i nagona (u koje, između ostalih, spadaju patološka sklonost kockanju, potpaljivanju vatre, krađi), poremećaji uloge spola, poremećaji seksualne sklonosti, psihološki poremećaji i poremećaji ponašanja povezani sa seksualnim razvojem i orijentacijom te ostali i nespecifični poremećaji osobnosti i ponašanja odraslih.

U ovu skupinu poremećaja, navode Jukić i Savić, spadaju najčešći počinitelji agresivnih djela i nasilja. Posebno se kao nasilnici izdvajaju osobe s tzv. disocijalnim, odnosno asocijalnim i antisocijalnim poremećajem ličnosti. To su, pojašnjavaju, one osobe koje su u starijoj psihijatrijskoj literaturi označavane kao psihopati. Njihove osnovne karakteristike, navode Jukić i Savić, se ogledaju u egocentričnosti, tendenciji i da se njihovi prohtjevi, želje, intencije zadovolje odmah, bez odgađanja i bez obzira na posljedice.

Nedostatak empatije i osjećaja krivice 

„Viši (etički) socijalni nagoni su slabo izraženi. Često reagiraju impulzivno, agresivno, nasilni su. U njih je uočljiv nedostatak empatije, nisu se kadri unijeti u poziciju drugog i emocionalno osjetiti tuđu bol. Oni ne doživljavaju svjesni osjećaj krivice, a svoje ponašanje uvijek racionaliziraju. Osnovno raspoloženje im je disforično. Izrazito im je nizak prag tolerancije na frustracije. Oni manjkavo testiraju realitet te iz vlastitog (lošeg) iskustva nisu kadri izvući pouku za budućnost“, navode u svom članku.

Osobe s drugim poremećajima ličnosti također mogu pokazivati natprosječnu agresivnost pa su, napominju Jukić i Savić, česti među onima koji čine bilo kakvo nasilje. 

„Osobe s graničnim poremećajem ličnosti znaju upasti u disforično stanje koje može biti pogubno samo za njih ili za okolinu. Često su nasilnici oni s narcističkim poremećajem ličnosti (oni su često psihološki zlostavljači!). Osobe s paranoidnim poremećajem mogu do iznemoglosti optuživati druge za ovo ili ono provodeći nad drugima kontinuirano psihičko, ali i fizičko nasilje. Seksualni, ali i agresivni nasilnici su često oni u kojih je izražen poremećaj seksualne sklonosti“, navode.

Nepravedno optuženi shizofreničari

U javnosti se s nasiljem često povezuju shizofreničari. Premda se agresivnost i tu pojavljuje kao posljedica bolesti, oni u pravilu nisu nasilnici. Ovisnici o psihoaktivnim tvarima, kao i oni koji nisu ovisni, ali su pod njihovim utjecajem, ističu Jukić i Savić, najčešći su nasilnici općenito i najčešći nasilnici među onima koji pate od duševnih bolesti i poremećaja.

Kako navode, prema nekim istraživanjima u našoj kulturi oko 80 posto svih počinitelja nasilničkih kaznenih djela (onih protiv života i tijela) bilo je u vrijeme počinjenja toga djela pod utjecajem alkohola.

„Ovisnici ne prezaju ni od čega da bi došli do sredstva o kojem su ovisni. Ako im se bilo što ispriječi na putu, nastojeći tu prepreku premostiti, postaju agresivni. Zanemaruju radne, obiteljske i društvene obveze samo da bi se dokopali alkohola ili droga. Intoksicirani, a intoksikacija dovodi do dezinhibicije agresivnih poriva, postaju nasilni prema članovima obitelji i okolini“, napominju Jukić i Savić.

Jelena Oberman

FOTO: Hasan Almasi/Unsplash

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.