Kulturni događaj od europske važnosti, Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, postao je poligon za sasvim prizemne, ideološke sukobe unutar zemlje. Umjesto da nas ovakav kulturni događaj uzdigne iznad svakodnevnih sukoba, spoji i učini sve ponosnima, on nas razara kao društvo. Jedan tako važan događaj postao je poligon na kojem se sukobljavaju ljevica i desnica, i pritom i jedni i drugi bolesno uživaju u tome. Umjerena, liberalna građanska struja ostaje po strani bez ikakvog poriva ili pobude da sudjeluje u cijeloj toj perverznoj šaradi. Pitanje je može li više ijedan kulturni događaj proći bez namjernih provokacija i sukoba tzv. „naprednih“ i „nazadnih“. Kao da u društvu ne postoji nitko osim njih. Kao da ne obilujemo temama od veće društvene važnosti.
Kulturni događaj kao provokacija
Duhove je prvo uzbudio projekt riječke tvrtke Thorax, „Rijeka, koraci i vrijeme“, koji posjetitelje riječkog Korza upoznaje s važnim događanjima kroz posljednjih 116 godina.
Dio izložbe su i zastave bivših država na našim prostorima. Jedna od njih je zastava Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). To je duboko uznemirilo jedan dio javnosti, koji smatra da simbolima zločinačke komunističke države, kao i zastave i zvijezde pod kojom su poginuli i mučki ubijeni mnogi građani u Domovinskom ratu, tamo nije mjesto. No, nije sve stalo samo na prigovorima.
Uoči otvorenja manifestacije jedan je muškarac crvenom bojom premazao zastavu SFRJ, a potom se sam prijavio policiji.
Objašnjenje koje je dao policiji je nevjerojatno: rekao je kako je jugoslavensku zastavu premazao bojom samo zato da “završi u novinama”!
Još ranije mnoge je zasmetala i najava još jedne umjetničke instalacije – postavljanja zvijezde petokrake na vrh jedne zgrade u Rijeci.
Desnicu je isprovociralo i to što je na svečanom otvorenju poznata arija „U boj, u boj“ iz opere Nikola Šubić Zrinski Ivana pl. Zajca izmijenjena u „Za mir, za mir“. Lili Bencik na Maxportalu naziva to „besramnom izmjenom s namjerom omalovažavanja hrvatske borbe za slobodu“.
„Po količini umjetničkih sloboda u vidu zvijezde petokrake , yugo zastave, pjevača s cjevčicom za vodu, mijenjanju teksta operne arije, voditelju koji predstavlja transrodnu ideologiju, u samoj koncepciji programa , još samo nedostaje organiziranje trčanje štafete u čast riječkog gradonačelnika Obersnela, koji je inicijator obnove Galeba i to oko stoga sijena na riječkom Trgu 128.brigade“, piše Lili Bencik.
Hrvati si kulturno „spuštaju“
Ovakvo dizanje tenzija oko jedne kulturne manifestacije nekom možda može biti zabavno, no zapravo je već izlizano i pomalo zamorno. Uvlačiti ideološka prepucavanja u sferu kulture, odnosno ideološki se obračunavati putem kulture, je znak nezrelosti i neshvaćanja prave prirode umjetnosti. Umjesto da se kulturno uzdižu, Hrvati si tako kulturno „spuštaju“. Kada se to radi putem sporadičnih kazališnih predstava može se razumjeti kao propitkivanje društva i rušenje granica, kao svojevrsni društveni eksperiment, no na ovako velikom događaju na europskoj razini ispada kao čin nezrelih i neiživljenih pubertetlija. To ne samo da je odbojno, nego beskrajno žalosti svakog dobronamjernog građanina koji samo želi uživati u kulturi, a ne je doživljavati kao ideološko bojno polje. Ratovi očito nisu dovršeni, samo ovoga puta ne zveckamo oružjem, već za obračune koristimo pozornice, izložbe i umjetničke instalacije.
Jelena Oberman
FOTO: Alter/ Rijeka2020.eu
