Europska federacija novinara (EFJ) upozorila je danas na pogoršano zdravstveno stanje hrvatskog istraživačkog novinara Domagoja Margetića koji od 6. rujna štrajka glađu. Već 27 dana Margetić odbija hranu kako bi upozorio javnost na probleme s kojima se suočio, zbog svog istraživanja korupcije i kriminala: prijetnje, zastrašivanja, ucjene, napade, razaranje obitelji i cenzuru.
EFJ apelira na hrvatske vlasti da žurno istraži brojne prijetnje i zastrašivanja upućene novinaru, a pismo su poslali i premijeru Andreju Plenoviću.
Tko je Domagoj Margetić
Domagoj Margetić rođen je 1974. godine u Zagrebu, gdje zadnjih dvadesetak godina radi kao istraživački novinar. Autor je brojnih novinarskih tekstova objavljenih u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Makedoniji. Dosad je objavio 14 knjiga, a javnosti je najpoznatiji po razotkrivanju Afere Hypo. Zbog svojeg novinarskog rada, Margetić je, kako piše, više od pet stotina puta privođen na razne obavijesne razgovore i policijska ispitivanja, te je devet puta zatvaran. Protiv njega je vođeno čak četrdesetak različitih sudskih postupaka, a sedam je puta bio kazneno prijavljen zbog odavanja državne i vojne tajne. Nikad, međutim, nije osuđivan za klevetu. U kolovozu 2014. godine Margetić je preživio “sačekušu” ispred stana u centru Zagreba, a iako je Državno odvjetništvo cijeli slučaj nakon analize dokaza kvalificiralo kao pokušaj ubojstva, policija nije pronašla ni naručitelja, niti počinitelja. Posljednji novinarski, autorski projekt mu je bila emisija „Necenzurirano“ na Mreži TV, koja mu je nedavno ukinuta.
Margetić se jučer javnosti obratio svojim vrlo emotivnim pismom na Facebooku, koje prenosimo u cijelosti.
Ne postoji riskantniji posao
“Na ovim našim prostorima ne postoji riskantniji posao od izvještavanja istine. Oni koji ovdje izvještavaju istinu riskiraju sve. A oni koji ustraju, koji ne pristanu na uobičajene ili izvanredne tarife šutnje, oni koji ne shvate ozbiljno “dobronamjerna upozorenja”, oni uporni izgube na kraju sve. I na kraju, koje li ironije laži o njima postanu priznate i općeprihvaćene “istine”. A naše je da postavljamo zabranjena i neugodna pitanja. Da vam govorimo istine koje ne želite čuti, pa čak i onda kad smo svjesni da ćete zbog toga o nama smišljati najprljavije laži da biste sakrili istine koje mi razotkrivamo. Jer drugačije ne ide. Da biste sakrili istine koje otkrivamo, vi morate od nas napraviti laž. Uzeti nam sve. Obitelj. Dom. Egzistenciju. Prijatelje. Svakoga ovdje u ovom sistemu u kojem prolaze jedino hulje lako i relativno jeftino nečim kupite. One druge zaplašite i izludite svojim “istinama”, uvjerite ih da smo mi negativci, i iza tog paravana demoniziranja nas koji ne pristajemo šutjeti skrivate svoje prljave ruke i prljavu savjest. U tome sudjeluje cijelo ovo društvo. I elita i javnost. Podjednako. Neki za milijarde, drugi za mrvice, treći jedva za plastične boce. Svatko je pronašao svoju netko bolju netko jadniju privilegiju zbog koje će čuvati ovaj i ovakav poredak stvari. Poredak moći. U kojem su jedni premoćni, a drugi nemoćni, ali su podjednako dio cijele priče. A mi, koji vam o tome otkrivamo istinu smo podjednako svima neprijatelji. Ovdje oni koji izvještavaju istinu riskiraju sve. I na kraju, izgube sve. Možda ovako zvuči užasno gubitnički. Ali izgubit ćemo tek onda kad prestanemo postavljati pitanja i kad pristanemo na vaše laži kao “istine”, ma koliko vi govorili da mi lažemo. Uostalom, u ovom se poslu ipak, na kraju dana, najbolje plaća šutnja. A mi koji to nismo shvatili i prihvatili platimo ultimativnu cijenu izvještavanja u interesu javnosti koju baš briga za javni interes. Ova tranzicijska društva zapravo boluju od GSSD sindroma – ovdje svi Gledaju Samo Svoje Dupe.”
Jelena Oberman
FOTO: Alter
