Đelo Jusić, velikan hrvatske glazbe umro je u 80. godini jučer, posljednjega dana svibnja. Njegov primjer i trajnost njegove glazbe koja se ne prestaje izvoditi, koja nije potrošna roba, pokazuje kojim bi putem hrvatska glazba trebala ići. Jedini ispravni put je klasično glazbeno obrazovanje. Uostalom, klasična je glazba, svojevremeno bila i zabavna glazba onoga vremena, a mnogi su je poput primjerice planetarno popularne grupe Queen bezdušno plagirali i kompilirali, potpisujući svoje autorstvo.
Glazbeno obrazovanje
Mnogi danas vjeruju da ako ti dijete voli slušati popularne hitove da za njega nije glazbena škola, već da bi trebao upisati kakvu rock akademiju. To razmišljanje dovelo nas je do toga da danas imamo takvu zabavnu glazbu kakvu imamo. Neinventivnu, novokomponiranu, dosadnu, glazbu lakih nota, a rock je na izdisaju.
Đelo Jusić rođen je 26. siječnja 1939. godine u Dubrovniku. Majka mu je iz Mostara, a otac iz Prozora. Kako je sam rekao u jednom intervjuu, u seriji pod nazivom „Zauvijek skladatelj“ autora Tonija Volarića u produkciji HRT-a, bili su bogata djeca, takozvana begovska djeca. Oni su bili osupnuti Dubrovnikom, i tu su ostali 1927. godine. Imali su sedmero djece, a brat mu je i poznati glazbenik Ibrica Jusić. „ Svi mi kažu, ja se toga baš sjećam, da je moja majka divno pjevala, a morala je, što sam kasnije zaključio, divno pjevat, naravno, kad se zvala Emina, iz Mostara, a Mostar je tu, predgrađe Dubrovnika, isto Mediteran “, kazao je Đelo Jusić u intervjuu. Otac Arif mu je bio veliki trgovac. Oca su mu, bez suda i odvjetnika, osudili na 8 godina u Lepoglavi. Kao mali vidio ga je vezanog u lancima. „Ja se uvijek sjetim svog oca kako je govorio, sine ti samo ljudima pružaj ruku cijeli život“. Toliko mu je nepravde učinjeno, i često mu je došlo da udari nekog, ali otac to nije dopuštao. Mali je Đelo, osim za glazbu, bio talentiran i za nogomet. „I to je bila za mene muzika, ritam taj jedan“, kaže Đelo.
Svestrani Đelo Jusić
Đelo Jusić glazbeni nauk stjecao je kod maestra Lovre pl. Matačića. Osnovao je Dubrovačke trubadure i dječji zbor mali raspjevani Dubrovnik. Bio je i dirigent Dubrovačkog simfonijskog orkestra, a dobitnik je nagrade Porin za životno djelo. Iako je pisao i orkestralnu glazbu, široj javnosti je najpoznatiji po hitovima koje je napisao za Terezu Kesoviju, Olivera Dragojevića, Ibricu Jusića, Franu Lasića, Ivu Pattiera, Milu Hrnića, te brojne druge pjevače. Uspjeh za uspjehom nizao je na Splitskom i Zagrebačkom festivalu, sa skladbama „Dalmatinski lero“, „Zapjevajmo prijatelji“, „Mladosti, moja lijepa radosti“, „Volim te budalo mala“, „Zagrljeni“, „La musica di notte“, „Stare ljubavi“, „Sinoć sam htjela“ i druge. Tijekom karijere, naime, snimio je 80 vinilnih albuma i 20 CD-a s više od tisuću skladbi. Snimio je i nekoliko CD-a s dubrovačkim klapama Ragusa i Maestral.
Njegove skladbe koje odišu pravim mediteranskim melosom, a ne ovim novokomponiranim, često se mogu čuti s terasa hotela u Dalmaciji. To je ona ugodna, nježna glazba koja pruža osjećaj opuštenosti. Njegove kompozicije odišu nevjerojatnom blagošću. Ima tu i primjesa blage duhovitosti, poput „La Palome“. Pjesma „Život je lijep“ nosi blagi ton sjete, bez prepuštanja gorčini, a u jednom trenutku dolazi efekt iznenađenja – ubačeni veseli i razigrani element, kao kontrast toj sjeti. „Pusti da ti leut svira“, kompozicija je koju je obradila klapa Libar u metal verziji i danas zvuči nevjerojatno suvremeno i moćno, u skladu s najnovijim svjetskim trendovima. Zato vjerujemo da priča s Đelom Jusićem nije završila s njegovom smrću. Ne, to nikako nije kraj.
Jelena Oberman
FOTO: snimka zaslona YouTube
