Dijeta s kolačima i pizzom

Dijeta s kolačima i pizzom

Nova godina je vrijeme polaganja računa i novih odluka. Odnosno, to je samo vrijeme kada se obično priča o tome, ali se ozbiljno ne razmišlja, a još neozbiljnije im se pristupa. Ja sam primjerice, sa svojim novogodišnjim odlukama odlučila krenuti već danas. Iako sada, dok ovo pišem, ima još četiri dana do nove godine.

Jednostavno, ako želim nešto u svome životu promijeniti, krenut ću već danas.

Nisam osobito vezana za te novogodišnje tradicije. Novu ću godinu dočekati u krugu familije, neću se opijati, iako ću popiti šampanjac, neću se prežderavati, iako će na stolu biti francuska, ili sarma, nisam još odlučila. Neću čak niti djetetu dopustiti da ostane budno do ponoći. Jer, jednostavno, nema smisla. A i bit će dovoljno vremena za to u njegovom životu. Sada je premalo za kasnonoćna bdijenja. No to što ćemo jesti i piti, što ćemo obući i kako ćemo se provesti su zapravo jedine novogodišnje odluke kojih se pridržavamo.

Krenut ću na dijetu ili prestati pušiti, među najčešćim su novogodišnjim odlukama koje najčešće padnu u vodu. Nadam se da moja novogodišnja odluka, koja je tako tipična, a koju sam krenula ispunjavati već danas, neće tako završiti. Iako je jedna od te dvije najčešće. Ja sam, naime, danas krenula na dijetu. Usred blagdana. Ispada kao neko svetogrđe, ali nije li svetogrđe imati višak kilograma nakupljenih neumjerenošću.

Moja dijeta je specifična. Kreće od zamisli: „neću se odricati ničega“. To izgleda tako da sam danas za doručak pojela (samo) tri londonera, ukusnog kolača narezanog na tanke ploškice, preostalog od Božića. Uz to sam popila kavu. Dvije šalice s mlijekom i šećerom. Za ručak ću pojesti dvije kriške vegetarijanske pizze. Uz kavu, bez mlijeka i šećera. Jer sama kava ne deblja.

Za večeru ću pojesti ništa. Jer kalkulator kalorija, aplikacija koju sam skinula s interneta, pokazuje da ne smijem. I bit ću sigurno gladna. Ali bez gladi nema dijete. Nema mršavljenja ako tijelo ne osjeti glad, pa umjesto da ja posežem za frižiderom ili kuhačom, ono mora poseći za masnim naslagama u mome tijelu. A nataložilo ih se. Zato ću želju za hranom zavarati nezaslađenim čajem.

Nekom će ova moja dijeta izgledati suludo: kakvo je to mršavljenje na kolačima i pizzi?

Eto, moguće je i to. Da nisam već ranije probala, ne bih o tome govorila, pogotovo ne toliko sigurna u sebe. I da, kilogrami se ne vraćaju. Zašto? Zato što naučiš stvari koje debljaju jesti u malim količinama. Naučiš se zaustaviti. Naučiš uživati u svakom zalogaju, jer znaš da ih na raspolaganju nemaš puno. A pritom ne patiš jer si se morao odreći nečeg što voliš. Ne moraš se odricati jela, odričeš se količine istog.

Znam da jesti kolače i pizzu nije osobito zdravo. Zato vam nitko neće preporučiti takav jelovnik. Zato ću sutra i ja jesti zdravo. Na meniju će se naći riba i povrće. Iako dijetalni, i njih ćemo vagati. I brojati kalorije. Jer, ničega se ne smije pojesti previše. Sve u velikim količinama deblja. A i cilj je smanjiti želudac.

Danas jedem pizzu jednostavno zato jer mi je ostalo od sinoćnje večere. Pa je šteta da se ostatke baci, jer muž i dijete ne vole vegetarijansku pizzu.

Inače, to „šteta da se baci“ je najčešći razlog zašto se mi mame debljamo. Tom „šteta da se baci“ svjedočimo i prečesto. Prečesto djeca ne žele jesti ono što skuhamo, prečesto skuhamo i previše da netko slučajno ne bi ostao gladan.

Iako u mom slučaju nije tako. Mom su debljanju, kao što ste već mogli čitati, kumovali pašteta i kruh. U neumjerenim, štoviše, bezobraznim količinama. Pa sam tako jutros, kad sam se probudila, stala na vagu i skoro pala u nesvijest. Vaga, srećom, još uvijek može podnijeti moju kilažu. Ali, ako ovako nastavim, i vaga će pasti u nesvijest.

Zato na dijetu krećem već danas. Zato ne čekam 1.1. da bi krenula s ispravljanjem onoga što me kod mene smeta. Zato će me ovakva dijeta naučiti samokontroli i disciplini u najtežim trenucima kakva je silvestarska večera, primjerice. Naučit će me umjerenosti u uživanju u omiljenim namirnicama.

Umjesto pola kruha, sada ću pojesti jednu šnitu paštete i kruha. Jednu šnitu kruha s ajvarom. Jedan kolač, jednu krišku pice. I brdo salate, da zavaram neminovnu glad kojoj se valja othrvati.

Lakše je biti umjeren, nego poslije ispravljati posljedice neumjerenog uživanja. Ali tu smo gdje jesmo. Poželite mi sreću. Ja vama želim sve najbolje u novoj godini. Imali ili ne imali novogodišnje odluke.

Iva Kozarac

FOTO: Unsplash