Cirkusiranje oko Dana žena

Cirkusiranje oko Dana žena

Točno mi je muka kad vidim koliko je važan taj jedan dan, nekad su ga zvali 8.mart. Devetog opet sve po starom… A čemu toliko obilježavanje pustih ženskih prava i dan u kojem ćeš biti važna jer si žena. Nemam ništa protiv slavlja. Ali ako se sve svede na slavlje u kojem je žena bitna 8.ožujka onda je žalosno i tužno, uopće zvati se i osjećati ženom.

Činjenica je da su žene potplaćene, da su kolektivi koji su većinom ženski manje vrijedni na tržištu rada, iako je potpisano mnoštvo konvencija koje se samo zbog političkog marketinga potpisuju i nikad nisu zaživjele. Dok ovo pišem svaka peta žena, prema statistikama, trpi neki oblik nasilja ili u mikro ili u makro kozmosu. Ali nije nas briga što se događa u tuđa četiri zida. Jer ako prijavimo u riziku smo da nas netko dočeka u mraku.

Svaka žena bez obzira koji je njen dan ili se napuhuje pustim pravima i pohvalama za Dan žena, treba se zapitati može li kao žena živjeti i raditi dostojno čovjeka bez obzira što je ženski spol. Ja pouzdano tvrdim da ne može.

Jer emancipacija mi je donijela da klince viđam nekoliko sati u danu, da moram biti i majka i poduzetnica i bankomat i doktor. I sve to s obzirom na 21. stoljeće moram biti sad i odmah. A zašto?

Potpisana istanbulska, roterdamska i ne znam ti koja konvencija koja dotiče i žene. A ženama ni traga u ostvarenju prava.

Koja prava? Kad me na dnevnoj bazi zlostavlja država…koja se kune u interes djece, ali cca četiri godine provedeš čameći i čekajući da ti dodijeli bijednu alimentaciju od koje možeš dvaput otići u dućan po hranu…i dokazivati da ti dijete treba jesti, piti i srati i pokazati troškovnik. Ma gadi mi se! Licemjerje koje ima kameleonske obrate ovisno kako se „namisti“.

Radim u većinskom ženskom kolektivu. U kojem se kak ti bore za veće plaće i maksimalni doseg je par posto…nakon što su pregovarali nekoliko mjeseci. Kome smo mi ponos i dika pitam se…ovako formalno i za fotku jedan dan u godini baš svima koji se time mogu okoristiti. A na par sati leta odavde žene se srame jer imaju mengu i nemaju pojma šta je uložak. I nečiste su. Samo zato jer su žene. Ne smiju dodirnuti kravu u te dane u mjesecu…samo nastavite pričati i slaviti. Dan Žena. Za promijenu, onih s nekakvom vizijom.

Sabrina Pejić

FOTO: Unsplash

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.