Bol

Bol

Prema definiciji Međunarodnog udruženja za istraživanje boli, bol je: „Neugodno osjetilo i emocionalno iskustvo udruženo s akutnim ili mogućim oštećenjem“. Bol bi zapravo trebali shvatiti kao jednu vrlo pozitivnu senzaciju koja nam se dešava jer nas najčešće upozorava na nešto što se događa sa nekim našim dijelom tijela ili na nešto što bi se moglo dogoditi.

Ipak je ne volimo. Ne volimo taj osjet neugode koji ne prolazi dok nešto ne poduzmeš. Još manje volimo činjenicu da bi nam sad ta bol mogla donijeti niz neugodnosti, kao što su smanjenja radna sposobnost ili ne daj Bože izostanak s posla.

Najmanje od svega volimo činjenicu da ako počnemo „čačkati“ po boli, mogla bi nas odvesti u svijet kojeg nitko, ali sigurno nitko od nas ne voli. Mogla bi nas odvesti u svijet silnih odlazaka doktorima, silnih pretraga i silnih čekanja. Najčešće nitko od nas nema vremena čekati. Sve dok ne mora.

Kada malo bolje zavirim u prošlost, i moja MS sustanarka se uselila vrlo pompozno. Sa vrlo prodornom, ometajućom boli iza lijevog oka. Dok se toga sjetim…

Bolio me svaki i najmanji pokret oka. Najviše kada bih ga okretala lijevo ili desno. I nije prestajalo na tablete protiv bolova. To je vrlo intenzivna bol. Doslovno imaš osjećaj kao da te pri pokretu očne jabučice netko upikne štrikaćom iglom. Zašto baš štrikaćom? Zato što onaj tko zna kako izgledaju štrikaće igle, zna da su oštre , malo deblje i duge. Ako ćemo to opisati onomatopejski, obična igla bi  bila- pik, a štrikaća – piiiiiiiiik.

Jesam, vrlo brzo sam reagirala, pogotovo kada sam shvatila da mi je takvo stanje malo neugodno kada vozim. Još je neugodnije kada malo malo na krivi pokret ispustiš nekakav čudan zvuk. Nešto slično kao da u isto vrijeme pokušaš izreći f i s. Nemoguće mi je bilo suzdržati se.

Tako sam vrlo brzo prešla i u drugu i u treću fazu neugodnosti koju donosi bol.

Naravno, išla sam na masu pretraga oka i sve je naravno bilo uredu. Završila sam i kod neurologa, koji zbog moje mladosti, izgleda i zaposlenosti nije nikako mogao niti želio posumnjati na neko neurološko oboljenje. Dobila sam kortikosteroide koji su naravno na duže vrijeme smirili situaciju. Tada sam mu bila jako zahvalna jer me riješio jedine fizičke stvari koja me u tom momentu ometala u normalnom funkcioniranju.

Dobre tri godine nisam osjećala nikakve senzacije. Nakon toga su počeli svi drugi simptomi koji su uključivali bol svega i svačega.

Nakon uspostave dijagnoze, osjećala sam ljutnju prema onom liječniku. Osjećala sam ljutnju jer nije shvatio da se ona useljava. Danas kada gledam s odmakom, zapravo sam mu ponovno zahvalna. Zahvalna sam mu jer mi je podario vrlo bezbrižne tri godine koje nisu uključivale ni primisli o njoj.

Kako je lijepo živjeti u neznanju.

Danas ne živim u neznanju. Živim u spoznaji da imam useljenu multiplu sklerozu. Također svakodnevno živim s boli. Kao i većina nas koji živimo s njom. Možda ćete nekad negdje pročitati da MS ne boli, i biti ćete zapravo u pravu. MS ne boli. Bole njene posljedice. Posljedice koje je ostavila nakon uništavanja našeg mijelina koji bi nam trebao čuvati živce. Tako nas stvarno stalno nešto boli. Ponekad samo od ukočenosti, ponekada zbog spazama, ponekada samo obična glavobolja. Ponekad sve zajedno. Jednostavno se navikneš na to.

Nije ta fizička bol nepodnošljiva. Stvarno, najnormalnije (ili barem onoliko normalno koliko ti to ona dopušta) mogu živjeti sa fizičkom boli.

Ima nešto što boli puno više. Ono što boli puno više od toga je bol prouzrokovana time što ponekad gledam lica koja pate zbog mojih boli. E tada bih je zadavila. Da je više nikada ne vidim, ne čujem i ne osjetim. Od kuda joj pravo da povrjeđuje moje najmilije.

Barem sada u potpunosti dokučujem četvrtu postaju križnoga puta – Isus susreće svoju svetu majku. Sada u potpunosti razumijem zašto je to križ. Križ je zato, jer je najteže gledati kako je netko koga voliš tužan ili nesretan zbog tebe i tvojih boli. To boli ponekad više od same boli.

Kada oboliš i imaš obitelj koja te voli i ti nju voliš više od svega, zapravo je oboljela ta cijela obitelj.

Također, cijela obitelj i vida rane. Rane popucalog mijelina.  Rane bolnih ispada. I onda jednako tako zajednički blagoslovljeno iscjeljuje boli.

Mirjana Krpelnik

FOTO: Unsplash

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.